Veliko Gradište

Veliko Gradište se nalazi na delu područja na kojem su Rimljani u prvom veku pre nove ere izgradili naselje-tvrđavu Pincum. Nazvan po istoimenoj reci Pincus (Pek), Pincum je ubrzo postao trgovački i zanatski centar kao i značajna rečna luka. Vrhunac razvitka doživljava za vreme vladavine cara Hadrijana (II vek n.e.). Pincum je tada uživao široku autonomiju, uključujući i pravo da kuje sopstveni novac. Dolaskom Turaka na ovo područje, grad gubi na značaju. Početkom 18.veka grad se u turskim knjigama pominje pod imenom Ipek. Brojao je 100 turskih i 70 sprskih kuća. Grad počinje da se razvija proterivanjem Turaka sa ovih prstora. U vreme vladavine Miloša Obrenoviča ima značajnu ulogu u trgovini.

Zajedno sa Ramom, postaje velika luka odakle se stoka izvozila u druge delove Evrope. Vremenom postaje najjača varošica u okrugu. Među prvim gradovima u Srbiji dobija telegraf, poštu, parobrodsku stanicu i carinarnicu. Zahvaljujući razvijenoj trgovini, viđeniji Gradištanci pohodilu su ondašnje evrpske centre, naročito Beč i Peštu odakle su nadirali snažni kutlurni uticaji. Grad je već krajem 19. veka imao gimnaziju, bolnicu, biblioteku i apoteku. Iz tog vremena sačuvana je Stara čaršija sa više zgrada koje krasi bogata ornamentika i raskoš što svedoči o ekonomskoj moći i prefinjenom evropskom ukusu njihovih vlasnika i graditelja. Čaršija, kao ambijentalna kulturno-istorijska celina, proglašena je spomenikom kulture.